Znaš li za izraz - ne vidi šumu od drveta - ili drvo od šume?
Nekada mislimo da sve vidimo jasno i precizno. Da će sunčani deo života večno trajati, kao kada dodju leto i proleće, kada svaki dan sa Suncem vredi kao 10 dana bez njega.
Ali život čine ups and downs… Dodje jesen u kojoj i dalje uživamo u benefitima prolećnog zagrevanja i letovanja – odmoru, druženju sa prijateljima, preplanulom tenu i divnoj figuri… Jesen sluti na zimu, ali se nadamo da će biti blaga.
A onda dodje i ona. Gospodja Zima. Hladnoća i ogoljeni predeli. Depresija po defaultu u nama i oko nas. Ili vreme za pauzu i retrospektivu? Koju verziju biraš?
Posle divnih dana, meseci, godina i dogadjaja, naidje ona druga strana medalje. Šetnja prirodom ume da bude dobar lek! Meni lično najbolji. Samoća. Sopstvene misli. Tišina.
Dodjosmo do šume i drveta i moje verzije ove mudrosti. U jednoj jutarnjoj šetnji, redovnom rutom, kojom sam prošla nebrojeno mnogo puta – letos, proletos i jesenas, primetim nešto NOVO. Sada, dok sam se borila sa polumehalonholičnim pitanjima i stanjem, podignem pogled i vidim.
Iza one prolećne JASNE ŠUME KOJE SADA NEMA, stoji jedan viši cilj, cilj koji se ne vidi kada je sve idealno. Kada je drvo tu. Kada je proleće. Kada život teče. Kada je svakodnevica. Cilj koji se vidi TEK KADA zastaneš i sve ono što je blizu i dostižno se skloni iz vidnog polja! Kada dozvoliš sebi pad, depresiju, mir i pauzu… Jer tek tada vidiš pravi cilj i pravi VELIKI VRH, koji izmami najiskreniji osmeh i vrati svaku iskru u srcu i na licu, shvatiš da je to to! Da je insipiracija i viši cilj ono čemu ZAISTA težiš.
I tako shvatim, da ne volim redovne treninge. Da nikada nisam bila deo prosečnih ciljeva, pa da tako ni ovog puta. To nije moj cilj. Uvek sam imala neke svoje verzije tipičnih ciljeva. A u stvari – If You Can Dream It, You Can Do It – reče Walt Disney i napravi imperiju!
I tako… OSVESTIM da nije teretana moj izazov. Niti lični trener. Jer ne želim promenu radi takve, već želim promenu radi puta, malih trijumfa, ličnih pobeda i svakodnevnih osmeha, ali po MOJIM merilima. To je za mene zdravlje. Sport. Hrana. Putovanje. Osmeh. Porodica.
I tako… SHVATIM da su maraton, duatlon i triatlon – i to porodični – u ovom trenutku za mene savršeni ciljevi. Ciljevi koji te teraju da radiš mnogo, drugačije, posvećeno, strukturno i stalno. Sa porodicom, prijateljima i sama. Ne radi titule, već radi osećaja radosti na putu do vrha!
I tako… NASMEJEM se ja toj planini koju nisam PRIMETILA do tog momenta, jer je bilo sve u redu :). I pitam je – otkud ti? A ona tu stoji, danima, mesecima, godinama…VEKOVIMA.
I zato... Uživaj u svakom padu. Ima svoj razlog. Pitaj ga što je tu, združi se sa njim. Jer planinu možeš videti tek kada se skloni lišće sa drveta koji ti je svaki dan ispred očiju.
Živi život svojih snova