Prvo što se desi kada sebi postavimo ovo pitanje je raščlanjivanje bitnog od nebitnog. Sve ono što je nebitno otpada i ostaju prioriteti kojima damo više prostora, na koje možemo da se koncentrišemo i poguramo ih malo i ubrzamo. Jer sve ono što nas je blokiralo je odstranjeno.
Shvatimo gde smo, gde smo grešili šta je treba drugačije uraditi. Koliko su nas neki naši strahovi sputavali na našem putu, koliko smo bili pod uticajem okoline i sredine i nismo uspevali da slušamo svoj unutrašnji glas i ostvarujemo i izražavamo svoju iskonsku prirodu.
Ceo tekst možete pročitati na Renesansnom budilniku – malom podsetniku na filozofiju, Italiju, kulturu i pre svega vaše vrednosti